Menadžment ljudskih potencijala u sportu je nov, teoretičan, znanstven i pragmatičan pristup. Uključuje vođenje sportaša i profesionalnog osoblja poput trenera, psihologa i sl, no također uključuje i upravljanje cjelokupnom sportskom organizacijom na efektivan i profitabilan način od strane sportskih menadžera. Mnoge studije iz područja ljudskih resursa govore o jakom učinku koji ljudski faktor ima na smjer u kojem određena sportska organizacija djeluje. Ista sportska organizacija iz dva različita grada, vođena različitim ljudima može ostvariti potpuno različit rezultat te također imati i potpuno različite ciljeve u istom području djelovanja. U sportskim organizacijama postoji dva tipa menadžmenta ljudskih resursa. Jedan sačinjavaju sportaši koji svoje vještine reprezentiraju na terenu. Također, tu su i treneri, skauti i drugo profesionalno osoblje čiji je glavni cilj identificirati, vrednovati i pribaviti određene igrače. Drugi tip čine ljudi drugačijih vještina, vještina koje se ne predstavljaju na terenu već u organizaciji, kako materijalnim tako i nematerijalnim resursima koji se potom određenim procesima pretvaraju u druge resurse, zamjenjuju ih te konačno, posebnim distribucijskim kanalima alociraju ljudima u različitim odjelima organizacije. U sportu se uglavnom koriste ljudski, logistički i materijalni resursi.