Tema ovog rada je uloga prevoditelja znakovnog jezikom u sportskim savezima gluhima, pri čemu se uglavnom misli na komunikaciju između gluhih dužnosnika i čujućih osoba. Kako bi se što bolje prikazala sadašnja situacija u tom području, izvršeno je ispitivanje kojim je obuhvaćeno 50 osobe iz kruga gluhih sportaša koji se često nalaze u situacijama komunikacije s čujućim osobama. Metoda prikupljanja podataka bila je anketni upitnik s pitanjima otvorenog i zatvorenog tipa. Podaci su obrađeni na razini deskriptivne statistike i kvalitativne analize odgovora. Podaci pokazuju da u uzorku ispitanika prevladavaju gluhe osobe koje koriste znakovni jezik. Ukoliko se oslanjaju na vlastito razumijevanje govora čujućih, tada je njihovo razumijevanje djelomično ili potpuno, dok je tek mali broj ispitanika koji ne razumiju govor. Optimalni način komunikacije gluhih ispitanika je preko prevoditelja, kojeg dobiva tek iznad polovična većina. Polovica ispitanika osjeća se diskriminirano, a kao najveći problem u sportskoj komunikaciji vide samu komunikaciju, a tek zatim diskriminaciju kroz odnos gluhih i čujućih. Iz odgovora je vidljivo nezadovoljstvo gluhih osoba zbog neravnopravnog položaja u komunikaciji s čujućim osobama. Njihove sugestije prema poboljšanju takvog položaja idu u smjeru edukacije šire javnosti i omogućavanja većeg broja prevoditelja, kako bi komunikacija bila uravnotežena. Budućnost može donijeti takve promjene ukoliko se počne aktivnije raditi na provođenju Zakona o suzbijanju diskriminacije i UN-ove Konvencije o pravima osoba s invaliditetom.