Ovaj rad analizira uspješnost organizacije dvaju Svjetskih nogometnih prvenstava – SP Brazil 2014. i SP Rusija 2018. kroz ključne aspekte organizacije, financija, infrastrukture, društvenih i političkih utjecaja te dugoročnog nasljeđa. Svjetsko nogometno prvenstvo jedan je od najvažnijih globalnih sportskih događaja, koji ne samo da privlači milijarde gledatelja diljem svijeta, već ima i značajne posljedice na zemlje domaćine, uključujući ekonomski rast, infrastrukturne promjene i političke odnose. U slučaju Brazila 2014., organizacija je bila obilježena brojnim izazovima, poput visokih troškova, društvenih nemira i neodržive infrastrukture. Iako je prvenstvo donijelo kratkotrajni rast turizma i medijsku pažnju, dugoročne koristi bile su ograničene, a mnogi su stadioni ostali neiskorišteni nakon završetka turnira. S druge strane, Rusija 2018. pokazala se uspješnijom u planiranju i provedbi. Rusija je iskoristila priliku za poboljšanje infrastrukture, povećanje turističke privlačnosti i jačanje međunarodne reputacije. Dugoročno, ruski stadioni ostali su u upotrebi, a ulaganja u prometnu infrastrukturu i turizam pokazala su se održivima. Usporedba ta dva prvenstva pokazuje da je ključni faktor uspjeha dugoročno planiranje i održivost infrastrukturnih projekata. Dok je Brazil imao značajne organizacijske poteškoće, Rusija je uspjela iskoristiti priliku za stvaranje trajnih koristi. Ovaj rad zaključuje da budući organizatori Svjetskog prvenstva moraju osigurati da investicije u infrastrukturu, sport i društvo budu usmjerene prema održivosti, kako bi se maksimizirale dugoročne koristi za zemlju domaćina.