Skijanje je među zimskim sportovima jedan od najpopularnijih rekreativnih sportova. U svijetu se skijanjem na bilo koji način bavi više od 200 milijuna ljudi, a samo u Europi broj ljudi koji se bave skijanjem prelazi 50 milijuna. Osnovni socioekonomski problem skijanja kao profesionalnog i rekreativnog sporta je taj što s aspekta ozljeđivanja, skijanje je rizičan sport. Prema statistikama, učestalost skijaških ozljeda općenito je izrazito smanjena napretkom tehnologije kroz skijašku opremu i uvjetima na skijaškoj stazi. Unatoč tome, ozljede se neprestano događaju. Menadžerska strategija za upravljanje kod ozljeda uključuje uspostavu jasnih procedura i odgovornosti za upravljanje rizicima ozljeda, integraciju upravljanja rizicima u sve segmente poslovanja, planiranje, efikasno upravljanje rizicima te jačanje povjerenja u upravljački sustav. Mnoga skijališta u Hrvatskoj nemaju standardizirane procedure za prevenciju skijaških ozljeda, što može dovesti do neredovite primjene preventivnih mjera. Skijaši često ne shvaćaju rizike koje nose na skijanju i ne prepoznaju važnost prevencije ozljeda, što može dovesti do nepažnje i povećanog rizika od ozljeda. Skijaški instruktori i klupsko osoblje na hrvatskim skijalištima često nije dovoljno educirano za obuku skijaša o tehnikama sigurnog skijanja. Skijališta i vlasti trebaju surađivati na razvoju i provedbi preventivnih mjera. Sve više tehnologije postaje dostupno za pomoć u prevenciji skijaških ozljeda, ali mnoga skijališta još uvijek ne koriste te tehnologije. Implementacija preventivnih mjera može zahtijevati značajna ulaganja, a mnoga skijališta imaju ograničene resurse za njihovo financiranje. Cilj ovog rada je uz pomoć relevantne literature prikazati menadžerske strategije koje mogu pomoći u prevenciji ozljeda kod skijaša. Temeljem dosadašnje literature i predstavnika gospodarstva će se ukazati na najbitnije stavke koje mogu izrazito utjecati na razumijevanju važnosti primjene menadžerskih strategija potrebnih za prevenciju zadobivanja skijaških ozljeda.