Komercijalizacija sporta zasigurno je pridonijela njegovoj popularnosti. Zahvaljujući reklamama i sponzorima, sport je dosegao globalnu razinu, ali novcem kao vodiljom sport se ponekad i srozava do moralnog bankrota. Sport se sve više udružuje s onima koji nemaju publicitet, ali imaju financijsku moć. Ponekad ima važnost državnog prestiža, a puno puta je upregnut i u političke projekte. U Hrvatskoj je sport tradicionalno živio na jaslama države od donacija i doprinosa, a tek nedavno iz egzistencijalnih razloga dobio je signal da se okrene agresivnoj propagandi, promociji i marketinškom konceptu kako bi opstao. Konačno se shvatilo da se ne može živjeti samo od svoje osnovne djelatnosti, nego da i postoji cijeli spektar suplementarnih djelatnosti koje donose klubovima veći prihod i profit. Isto tako, mnoge kompanije su shvatile prije svega da sport služi kao prostor integracije s okolinom. Teza da je nogomet globalno najprofitabilniji sport, iz hrvatske stvarnosti i ne izgleda baš tako. Postoji niz problema vezanih za nogomet na našim prostorima koje bi trebalo otkloniti da bi postao konkurentan u europskim okvirima. Objektivni razlozi su da je domaće tržište premalo i nedovoljno je za servisiranje potreba hrvatskog nogometa. Logično je i da posrnulo gospodarstvo ima veliki utjecaj na nogomet, te teško pronalazi višak kapitala koje bi investiralo u klubove. S druge strane, liga sama po sebi ima godinama predznak nekompetitivne i medijski neatraktivne. Samim tim i važna stavke u financiranju jednog kluba, kao što bi trebao biti novac od TV prava ili sponzorstvo su zanemarive ili praktički ne postoje. Neadekvatna infrastruktura, autokratsko vođenje saveza i njegova nebriga za vlastitu ligu, netransparentno vođenje klubova i neulaganje u struku, samo su neke od otežavajućih okolnosti koji sputavaju HNL klubove da postanu ekonomski samoodrživi.