Otoci kao zasebna kopnena cjelina okružena morem, od samih početaka razvoja turizma predstavljaju jedinstvenu i atraktivnu turističku destinaciju čiji se razvoj turizma suočava s drugačijim izazovima nego na kopnu, što se posebice odnosi na otoke na otvorenom moru. Posebno je to slučaj s otocima na otvorenom moru. Prije turizma otoci nisu bili osobito razvijeni a stanovništvo se bavilo pretežno poljoprivredom (vinogradi, ovce i koze), ribarstvom, brodogradnjom i pomorstvom. Početak razvoja turizma na otocima započinje u prvoj polovici 19. stoljeća, točnije 1837. godine kad je uspostavljena austrijska parobrodna linija Lloyd Trst – Kotor. Osim većih obalnih luka ova je linija plovila i u otočna naselja Mali Lošinj, Krk, Rab, Hvar i Korčulu. Iako se turizam u toj ranoj fazi razvijao više obalnom području nego na otocima. Hrvatski otoci postali su atraktivniji u posljednjim desetljećima dvadesetog stoljeća zbog uspostave velikog broja trajektnih linija i izgradnje cesta na otocima. Otoci su posebno vrijedni turistički resursi. Za početak, pojam "otoka" stvara sliku fantazije i bijega od rutine i stresa, raj s egzotičnim životom ili pak prostor mističnosti i avanture. Osjećaj odvojenosti od kopna jedan je od važnih fizičkih i psihičkih atributa uspješnog odmora. Turističke atrakcije otoka su raznolike, doživljavaju se kroz netaknute plaže, čisto more i povoljnu klimu. Optimalan razvoj turizma je onaj koji uvažava razvoj otoka i turističke prednosti temeljene na jedinstvenoj prirodnoj i kulturnoj baštini, načinu života lokalnog stanovništva, ekologiji, održivom razvoju i obiteljskoj atmosferi. Model razvoja turizma na ovom otoku ima pravu vrijednost koja privlači posjetitelje i potiče daljnji rast turističkog prometa. Cilj ovog rada je identificirati model razvoja turizma otoka Raba u smislu društvene, ekonomske i ekološke održivosti. Model se temelji na procjeni turističkih kapaciteta, turističkog prometa, baze atrakcija i konzultacija s dvije glavne skupine – stanovnicima i turistima.