Abstract | Hrvatska je jedna od nezaobilaznih destinacija s popisa svjetske baštine jer je njezin doprinos UNESCO-vom popisu zaštićene kulturne baštine nerazmjerno velik u odnosu na veličinu zemlje i broj stanovnika. Čak 8 dobara čine baštinu Splitsko-dalmatinske županije. Splitsko-dalmatinska županija teritorijalno ima najveću površinu Republici Hrvatskoj i broji najviše povijesnog bogatstva. Spoj je raznih kultura još od ostataka cetinske kulture, grčkih kolonista, starog Rima pa do dolaska Delmata. Danas, zahvaljujući tim ostatcima možemo posjetiti Dioklecijanovu palaču, grad Trogir i Trogirsku katedralu, Starogradsko polje, Klišku tvrđavu, staru Salonu, Crveno i Modro jezero, vidjeti procesiju „Za križen“, Sinjsku alku, Čipku od agave i čuti poznato klapsko pjevanje. Teorijski dio rada bavi se kulturnom baštinom općenito, njezinom svrhom u turizmu i analizom stanja u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Empirijski dio rada obuhvaća pisani anketni upitnik u kojem su uzorak ispitivanja bili turisti koji su došli u posjet Splitsko-dalmatinskoj županiji. Ispitano je 1346 turista, od kojih je polovica bila nezainteresirana za posjet kulturnoj baštini. Time se došlo do zaključka da se hipoteza H1 (Kulturna baština ima pozitivan utjecaj na razvoj turizma u Splitsko-dalmatinskoj županiji) odbacuje kao neistinita, dok se hipoteza H2 (Potencijal kulturne baštine nije dovoljno iskorišten) prihvaća. Rad je zamišljen kao kratak vodič materijalnom i nematerijalnom baštinom Splitsko-dalmatinske županije. Analizirano je cjelokupno stanje unutar županije, broj dolazaka i noćenja, općenito marketing i promocija županije. Na završetku, provedeno je kratko empirijsko istraživanje putem anketa kako bi se ispitala zainteresiranost posjetitelja prilikom posjeta kulturnoj baštini. Ispitivanjem je utvrđeno da je više od polovice ispitanika nezainteresirano za posjet spomenicima, i da se većina posjetitelja za ovu destinaciju odlučila zbog nezagađenog okoliša, čistog mora i sigurnosti. |