Većina istraživačkih radova koja se bavi tematikom rizika u hotelskoj industriji suočava se sa sličnim problemima. Naime, rizici u poslovanju su brojni i mogu nastati kao rezultat određenih vanjskih, ali i unutarnjih čimbenika. Međutim, rizik se često pogrešno percipira te ga se stavlja u kontekst nepredviđenih situacija; ili ga se promatra kao posljedicu događaja nastalih pod utjecajem više sile (primjerice prirodne katastrofe). Teorijski dio rada poglavito se bavi tematikom upravljanja rizicima te utvrđivanjem faktora čije bi unaprjeđenje vodilo do kvalitetnijeg upravljanja rizicima. Empirijski dio rada obuhvaća anketno istraživanje u kojem su uzorak ispitivanja činili zaposlenici hotela Split iz Podstrane i to oni koji su zbog funkcije koje obavljaju, najviše suočeni s metodama upravljanja rizicima. Na anketni upitnik odgovorilo je 10 ispitanika. Hotelom Split upravlja 2 poslovna subjekta, a ukupan broj zaposlenih ovisi o popunjenosti kapaciteta. Stalnih sezonskih zaposlenika ima oko 30-40, dok je trajno zaposleno 7 osoba, prema podacima dostupnima na sudskom registru. Stopa odgovora je cca 30% što je relativno dobar rezultat. Anketnim upitnikom testirani su stavovi zaposlenika o metodama upravljanja rizicima u hotelu Split. Bitno je kako ispitivanjem nije utvrđena statistički značajna razlika u smatranju metoda upravljanja rizicima učinkovitima s obzirom na funkciju ispitanika (P=0,690) čime se dolazi do zaključka da se hipoteza H1 (Postoji statistički značajna razlika u smatranju metoda upravljanja rizicima učinkovitima s obzirom na funkciju ispitanika) odbacuje kao neistinita. Također, ispitivanjem je utvrđena pozitivna, umjerena i statistički značajna povezanost smatranja metoda upravljanja rizicima učinkovitima i zadovoljstva upravljanja rizicima u hotelu u kojem su ispitanici zaposleni (rho=0,655; P=0,040), čime se hipoteza H2 (Postoji povezanost smatranja metoda upravljanja rizicima učinkovitima i zadovoljstva upravljanja rizicima u hotelu u kojem su ispitanici zaposleni) prihvaća kao istinita. Temeljem Wilcoxonovog testa, ispitana je hipoteza H3 (Prema osobnom mišljenju i iskustvu rada ispitanika u hotelu Split postoji niska razina utjecaja postojećih rizika na zadovoljstvo gostiju) te je ista prihvaćena kao istinita. Rezultati testiranja hipoteza, upareni s analizom odgovora na pitanja iz anketnog upitnika doveli su do zaključka kako, unatoč tome što su zaposlenici hotela Split zadovoljni metodama koje koriste za upravljanje rizikom, ipak postoji mjesta za napredak. Sažeto, preporuke se mogu okupiti u 3 kategorije: edukacija, izrada strateškog plana i praćenje trendova u hotelijerstvu. Hotel Split je solidno pozicionirao svoje poslovanje te su zaposlenici i upravljačko osoblje otvoreni za promjene koje vode unaprjeđenju poslovanja.