Sport je sastavni dio društvenih potreba pojedinaca, s ciljem fizičkog i duhovnog odgoja, vitalnosti, zdravlja i stavova te kvalitete života. Uloga sporta u društvu danas postaje sve izraženija i važnija, jer je sport između ostalog važno sredstvo socijalne integracije: povezuje ljude različite dobi, spola, podrijetla. Danas je sve više profesionalnih klubova, sve većih aspiracija i ulaganja u sport. Tehnologija napreduje, stoga danas sportaši brže i bolje razvijaju svoje motoričke sposobnosti, a koliko će uspjeti u tome ovisi o njihovoj motivaciji. Upravo iz navedenih razloga ovim radom prikazuje se vrednovanje motivacijskih čimbenika profesionalnih rukometnih klubova i amaterskih rukometnih klubova u Hrvatskoj na uzorku dvanaest rukometnih prvoligašica od koja su dva profesionalna Kluba. Cilj rada je utvrditi razinu motivacije i zadovoljstva sportašica profesionalnih i amaterskim rukometnih klubova te prema tome odrediti jesu li u istima potrebne promjene u sustavu sporta na razini profesionalizma i amaterizma. Provedbom kvalitativne analize podataka moglo bi se zaključiti da postoji razlika u motivima za treniranjem kod aktivnih i sportaša amatera. Aktivni sportaši pokazali su veću motivaciju za napredovanjem, razvijanjem i ostvarivanjem vlastitih ciljeva, dok sportašice (amateri) koje igraju iz „ljubavi“ pokazale veću motivaciju za međuljudskim odnosima i imaju tendenciju ka daljnjem obrazovanju i ostvarivanju svojih ciljeva budućih poslovanja.