U vrijeme kada se ruše mnoge dotadašnje spoznaje, pravila i paradigme ekonomije i poslovanja uopće, kao čvrsta okosnica novog pristupa menadžmentu nameću se tri spoznaje. Prva je da je menadžment kao ključni čimbenik poslovnog uspjeha, a kvalitetni menadžeri najdragocjeniji i najrjeđi potencijali organizacija. Druga je da su ljudi i njihovi potencijali najvažniji izvor konkurentske sposobnosti i održive konkurentske prednosti suvremenih organizacija. Treća, koja proizlazi iz prethodnih, jest da je upravljanje ljudskim potencijalima, koji čine temelj ''neopipljive'', nematerijalne imovine, najvažniji zadataka menadžmenta. Glavni cilj ovoga diplomskoga rada je prikazati međuljudske odnose u HEP –u, te proces kolektivnog ugovora, te njegove glavne karakteristike, uključujući prednosti i nedostatke. Rad se sastoji od dva glavna dijela koja su podijeljena po poglavljima. Prvi dio je značajan jer uvodi u ključne teorije i koncepte strateškog menadžmenta ljudskih resursa, sa naglaskom na radne odnose, kao odnose međusobnih prava i obveza zaposlenih i poslodavca, koji su regulirani zakonom i kolektivnim ugovorom. Drugi dio ovoga diplomskoga rada opisuje problematiku koja se razmatra u teorijskom dijelu, koja je opisana na temelju praktičnog primjera HEP – a. U ovome dijelu je pojašnjeno kako poduzeće u praksi primjenjuje teorijske koncepte, te su istaknuti potencijalni problemi u primjeni. Najvažniji izazovi u menadžmentu u 21.stoljeću su mišljenja, visoka poslovna i menadžerska etika, društveno odgovorno poslovanje i menadžment, u čemu dominira proaktivno djelovanje i ekološki menadžment, uspješno upravljanje znanjem i izgradnja organizacije koja stalno uči, uključivanje ženske senzibilnosti i pristupa u menadžment, te upravljanje različitostima kako bi se ostvarila sinergija i postigla maksimalna uspješnost